Prirodne nesreće poput poplava, zemljotresa, požara i slično dešavaju se uglavnom neočekivano i iznenada.
Uticaj ovakvih prirodnih nesreća često je brutalan i zastrašujući, iako mnogi ljudi ne pokazuju vidljive fizičke ozljede za vrijeme ovakvih zbivanja. Međutim, „nevidljivi“, tj. emocionalni ili psihološki učinak prirodnih katastrofa često je razorniji od puke povrede tijela i oštećenja imovine. Uobičajeno je da ljudi koji su bili izloženi prirodnim katastrofama pokazuju jake emocionalne reakcije. Razumijevanje ovih reakcija može biti od koristi za planiranje adekvatne pomoći. Izgleda je da je stresni uticaj prirodne katastrofe koji je u proteklih nekoliko mjeseci pogodila Bosnu i Hercegovinu potcijenjen. Katastrofa koja je zadesila našu zemlju nije donijela samo na materijalna razaranja. Uticaj poplava i klizišta je mnogo veći, a ogleda se u uništenju socijalnih veza među ljudima, gubitku izvora prihoda, te razdvajanju porodica. Nepredvidivost i dalekosežne posljedice prirodne katastrofe mogu imati veoma ozbiljne posljedice po mentalno zdravlje žrtava. U daljem tekstu navedene su neke od reakcija izloženog stanovništva, te postupci koji mogu podići otpornost i ublažiti efekat nesreće na mentalno zdravlje.
Koje su uobičajene reakcije na prirodne nesreće? Neposredno nakon nesreće ljudi su obično „zaleđeni“, dezorjentirani, teško im je obraditi uznemirujuće informacije (o gubicima, pogibijama, šteti…). Kada ova inicijalna faza prođe, oni mogu reagovati na različite načine. Uobičajene reakcije su:
• Jaka i nepredvidiva osjećanja. Osoba može osjećati nemir, tjeskobu, nervozu, ili biti preplavljena osjećajem žalosti. Takođe, ljudi mogu biti iritabilniji nego inače i imati češće promjene raspoloženja.
• Promjena u načinu mišljenja i ponašanja. Česta su ponavljana, po pravilu neželjena, prisjećanja nesreće i udruženih događaja. Ova traumatska sjećanja mogu biti praćena jakim tjelesnim reakcijama poput lupanja srca ili preznojavanja. Za žrtvu prirodne nesreće može biti teško koncentrisati se na neki zadatak ili na donošenje odluke.Uobičajene su smetnje sa spavanjem: neki ljudi počinju patiti od nesanice, dok se drugi žale da spavaju više nego inače što takođe osjećaju kao problem. Česta promjena je i gubitak apetita.
• Pojačana osjetljivost na faktore iz okoline. Jaka buka, zvuk sirena, miris paljevine ili šum vode mogu biti „okidači“ traumatskih sjećanja što rezultira pojačanom anksioznosti (tjeskobom) do razmjera panike. Ovi „okidači“ mogu biti udruženi sa strahom da će se nesreća ponoviti.
• „Zategnuti“ međuljudski odnosi. Moguće je da se usljed iritabilnosti počnu javljati nesuglasice i konfliktne situacije među članovima porodice. Osoba se može osjećati izolovanom, napuštenom i isključenom iz svojih uobičajenih aktivnosti.
• Uz stres vezani tjelesni simptomi. Često se u žrtava nesreće javljaju glavobolja, mučnina, bol u grudima, zbog čega traže pomoć ljekara. Ovi simpotmi mogu biti često psihološke prirode, ali može doći i do objektivnog pogoršanja ranijih tjelesnih bolesti i stanja.
Šta učiniti i kako sebi pomoći? Na sreću, istraživanja ukazuju na činjenicu da je većina ljudi prilično „žilava“ i otporna i shodno tome sposobna da za relativno kratko vrijeme izađe „na kraj“ sa posljedicama tragedije. Sasvim je uobičajeno i „normalno“ da ljudi imaju određene simptome vezane uz stres neposredno nakon prirodne katastrofe. No, unutar nekoliko mjeseci većina ljudi je sposobna da se vrati na onaj nivo funkcionisanja kakav je bio prije nesreće. Važno je upamtiti da su otpornost i „žilavost“ normalni i očekivani za većinu ljudi, dok simptomi distresa to nisu.
Nekoliko je koraka koje žrtva može poduzeti kako bi povratila emocionalnu ravnotežu i osjećaj kontrole nakon nesreće: Dajte si dovoljno vremena da se prilagodite. Shvatite i prihvatite da Vam predstoji težak period u životu. Dozvolite sebi da žalite za izgubljenima. Budite strpljivi u vezi sa promjenama Vašeg emocionalnog stanja. Zatražite podršku od ljudi kojima je stalo do Vas i koji će Vas saslušati. Socijalna podrška je neobično važna. Osjećaj da nismo sami u nesreći je ljekovit sam po sebi. Možete naći podršku u ljudima koji dijele Vaše patnje i koji su takođe nastradali. Porodica i prijatelji takođe su važan resurs i izvor podrške. Situacije prirodne katastrofe ponekad utiču da ljudi budu odvojeni od svojih najbližih. U ovim situacijama osoba treba tražiti nove kontakte i poznanstva iako je to ponekad jako teško. Usamljenost svakako treba izbjeći. Ukoliko je neophodno možete potražiti pomoć i drugih osoba koji nemaju neposrednu vezu sa Vama, a mogu pomoći (kao npr. profesionalnici mentalnog zdravlja ili druge osobe od povjerenja). Razgovarajte. Izrazite svoja osjećanja kroz razgovor sa članovima porodice i prijateljima. Ispričajte im kako se osjećate. Zatražite pomoć od profesionalaca koji su obučeni i iskusni u radu sa traumatiziranim osobama. Ponekad se u kriznim situacijama formiraju tzv. „Grupe podrške“. One su korisne u različitim situacijama. Grupe trebaju voditi trenirani profesionalci (posebno obučeni psihijatri i psiholozi), a iskustvo u grupi pomaže žrtvama da shvate da nisu sami u nevolji, da njihove reakcije nisu „čudne“ i jedinstvene, već da je u pitanju nešto što se dešava ljudima i za šta postoji pomoć. Grupe podrške posebno su korisne za osobe sa oskudnim socijalnim kontaktima (usamljeni, bez porodice…).
Angažujte se u korisnim aktivnostima koje olakšavaju nošenje sa stresom. Naučite neku od tehnika relaksacije, posebno ukoliko imate smetnji sa snom. Izbjegavajte posezanje za lijekovima „na svoju ruku“ jer mnogi od njih mogu uvjetovati ovisnost i druge komplikacije. Izbjegavajte i alkohol iz istog razloga.
Napravite plan i budite organizovani. Važno je ostati aktivan! Fokusirajte se na ono što možete uraditi, a ne na one stvari koje su van Vaših mogućnosti. Napravite listu stvari koje trebate uraditi (npr. obezbijediti dokumente, zatražiti pomoć itd.). Važno je zapamtiti, da iako Vam život u datom trenutku izgleda haotično, treba napraviti plan i organizovati se. To će Vam omogućiti da povratite osjećaj kontrole. Ponovo uspostavite neke „rutine“. U vremenu koje uslijedi nakon prirodne katastrofe, život pojedinca je „promijenjen za 180 stepeni“. U ovim haotičnim trenucima bitno je zadržati smisao i osjećaj kontrole. Pod rutinama podrazumijevamo aktivnosti poput uzimanja obroka u tačno određeno vrijeme, šetnju ili druge planirane fizičke aktivnosti. Izgrađivanje pozitivnih rutina, podrazumijeva da osoba ima „nešto“, što može iščekivati i čemu se može radovati iz dana u dan (hobi, šetnja, fizička aktivnost, čitanje…). Rutine takođe pomažu vraćanja osjećaja kontrole, a prevenira neaktivnost i pogubni osjećaj izolacije. Izbjegnite donošenje velikih životnih odluka. Promjena posla, selidba u drugi grad, prodaja ili kupovina imovine, podizanje velikog novčanog kredita, ženidba, udaja ili razvod… Sve „velike“ životne odluke trebaju sačekati „bolja vremena“ kada ćete biti potpuno stabilni i kada ćete moći odluke donijeti „hladne glave“ kada niste pod stresom. Donošenje pogrešnih odluka neposredno nakon nesreće uzrokovaće još teže emocionalne probleme i teži oporavak. Ograničite vrijeme koje provodite gledajući TV vijesti. Iako u trenucima katastrofe svi žudimo za informacijama, neophodno je da kontrolišete ovu potrebu i ograničite vrijeme koje provodite gledajući (ili slušajući) vijesti. Konstantno izlaganje vijestima o novim poplavama ili klizištima i pustošenjima mogu dodatno pojačati osjećaj straha i nelagode. Zato kontrolišite vrijeme provedeno u praćenju vijesti.koje se tiču sigurnosti. To se odnosi na naređenja o evakuaciji i napuštanju kuća u klizištima ugroženim područjima i slično. Važno je poštovati ova upozorenja i postupati u skladu sa njima. Kada trebam potražiti pomoć profesionalaca mentalnog zdravlja? Ako primjetite da osjećanje jake nelagode, napetosti ili bespomoćPrisjetite se svojih ranijih uspjeha. Možda se trenutno osjećate bespomoćno. Važno je da se prisjetite kako ste u prošlosti prevazilazili stresne situacije. Ovo prisjećanje može Vam omogućiti da nađete snagu unutar sebe i izborite se sa sadašnjim neprilikama. Poštujte upozorenja o sigurnosti. Nadležne institucije izdaju određena obavještenja i naredbe nosti ne prolazi, ako osjećate da ste jedva sposobni da izdržite svakodnevne obaveze i aktivnosti, ukoliko Vas doživljeno iskustvo „preplavljuje“ da ne možete funkcionirati, onda konsultujte svog ljekara i tražite da Vas uputi psihijatru. Raspitajte se i potražite treniranog profesionalca iz oblasti psihotraume i psihoterapije, jer nemaju svi profesionalci mentalnog zdravlja ovu posebnu obuku.